VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post Reply
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

Stranica 1


Recenzija zvučnika VMPS Ribbon Monitor 2 FST



[SIZE=3]VMPS RM2[/SIZE]




Hiperrealizam






VMPS (Veritone Minimum Phase Speakers) je mala američka manufaktura koja proizvodi zvučnike već tridesetak godina, tamo od 1977., kad je Brian Cheney njen osnivač i glavni konstruktor izašao u javnost sa svojim prvim zvučnikom. Negdje koncem devedesetih nastao je i prvi koncept modela Ribbon Monitor 2 trostaznog full-range zvučnika koji je predmet ove recenzije. Početni model je doživio par promjena da bi negdje početkom ovog desetljeća došao do svoje sadašnje konstrukcije sa posljednjom generacijom planarnih srednjotonaca (magnetostatski push-pull sa neodimskim magnetima, 2002.), FST true ribbon visokotoncem (2003.), velikim 30 cm bass drajverom sa membranom od pletenih karbonskih vlakana, te s donje strane velike kvadrataste kutije dodatnim papirnatim pasivnim radijatorom veličine jednake aktivnom drajveru. Njegov veći brat model RM40 koji u stvari dijeli tehnologiju drajvera i osnovnu koncepciju sa RM2 (osnovna razlika je što RM40 ima simetričan raspored zvučničkih jedinica kao stariji veliki trosistemci FF1 i FF3 s B&G ribbonima), čak i izgleda kao da je sastavljen od dva RM2 jedan na drugome, oduševio je publiku, audioznalce, kritičare i recenzente na CES-u 2002 pa je u prilično jakoj konkurenciji proglašen najboljim zvučnikom u apsolutnoj kategoriji, što je za mnoge bilo svojevrsno iznenađenje. Laskava titula naravno, nije došla samo tako, tim više i tim prije što zvučnik brandom niti cijenom, a bome ni izgledom nije u "klasi" daleko skuplje i puno bolje dizajnirane, razvikane konkurencije. Čovjeku dođe da se zapita, pa dobro...onda negdje mora da je kvaka, nemo'š ni u svadbu bez alata, a kamoli u bordele poput hi-fi audio sajmova, najskoli CES-a koji je najpoznatiji i najveći.



Ajme majko ušto si ispa, pa dobro ženo, zar tebi mora baš sve u životu zagorit...ili malo o izgledu...


Rekao je mladi pomorac, mali od kužine vrativši se sa navigacije doma i ugledavši malog crnčića u koljevci. Vjerujem da se slično iznenadio i Brian Cheney ugledavši ovo svoje čedo od RM2, koje, vjerujem nije gledao dok ga je klepao a onog momenta kad ga je sklepao bilo je već kasno. Zvučnik je gotovo 60 kila teška, 114 cm visoka kutija, ono...baš kutija, gotovo bez dizajna, klasična, četvrtasta, pomalo bezlična i dosadna. Jel' može gore i dosadnije, pa...hmmm...teško. Naravno, WA-Factor je ravan nuli. Pišem minus. Doduše, ajde da budem potpuno iskren, obložio ga je Brian pravom, 2,5 cm debelom hrastovinom, što je prava rijetkost u današnjoj poplavi raznoraznih furnira. No, to ga ne uljepšava naročito.




Selo moje malo, veli Jiri Mencl...ili odakle dolaze...



VMPS zvučnike izrađuje Brian Cheney u malom predgrađu San Francisca po imenu El Sobrante. Kako mala manufaktura nema skladišta ni zaliha gotovih zvučnika (postoji samo pozamašna zaliha dijelova), svi zvučnici se proizvode po narudžbi. Cheney pažljivo bira i uparuje sve dijelove skretnice i drajvere, elektronske komponente moraju biti usklađene na četvrtu decimalu da bi ispoštovao pravilo o toj famoznoj "Minimum Phase" sintagmi iz imena firme, te da bi se svi drajveri mogli postaviti električno u fazu. Dijelovi skretnice se leme point to point, mjere se i uparuju za sve zvučnike sa visokom preciznošću, zvučnici se mogu kupiti na komad, par, tri ili pet komada, vrlo precizna mjerenja to omogućuju. Posebna pozornost ide obradi i čvrstoći same MDF kutije koja je vrlo teška i masivna, dobro izdampirana (ovčjom vunom u srednjotonskom području koje je u zasebnoj komori, mineralnom vunom ostatak kutije za bas područje) te obložena pravom hrastovinom. Testni primjerak RM2 imao je dodatnu unutarnju meku oblogu kutije, dodatno umrtvljenje lima korpe velikog bass drajvera i opcionalne vrlo kvalitetne i cijenjene Auricap kondenzatore u skretnici. Drajveri koje je Brian upotrijebio su priča za sebe, počev od vrlo kvalitetnog true ribbona, visokotonca koji odlično pokazuje sve prednosti i vrline ribbonskih drajvera, munjevito brz i dinamičan odziv, linearno područje od 4-25 kHz te apsolutna preciznost i čistoća sa najmanje moguće koloracija. Visokotonsko područje zahvaljujući njemu djeluje vrlo autentično i nikad zamarajuće, ništa ne bježi, ne vrišti niti para uši a opet, svi su detalji tu, čak i oni najsitniji. Za srednjotonsko područje zadužen je par magnetostatskih push-pull planara sa neodimskim magnetima po zvučniku, ukupno 4 planara na par zvučnika. Takvi planari su odabrani radi svog također vrlo brzog odziva da bi se mogli bešavno utopiti u visokotonsko područje i radi svoje osobine da idu vrlo nisko do ispod 200 Hz pa se lijepo nadopunjuju na veliku bass jedinicu sa karbonskom membranom. Planari odrađuju golem dio posla (od 280 Hz - 7 kHz) i čine finu poveznicu u cijelom spektru, prateći teksturu glazbenog tijela i čineći njenu glavnu okosnicu. Reprodukcija svih važnih akustičkih instrumenata baš u ovim planarima nalazi svoje osnovno uporište, planari će vjerno i čisto prenijeti sve el. impulse u zvučne valove čineći fundament muzike čvrstim i postojanim, tako odrađeno srednjotonsko područje pridonosi enormno puno ukupnom glazbenom dojmu.
Bass područje (bass sustav) je svojevrsna Brianova inovacija koju je kroz ovih 30-tak godina puno konstruktora praktično iskopiralo u svojim radovima. Radi se o podvrsti zatvorene kutije sa dodanim pasivnim drajverom (tzv. radijatorom) od papira, identične veličine kao i aktivnim koji je od pletenih karbonskih vlakana, sa donje strane zatvorene kutije. Svrha tog pasivnog drajvera jest da kretnjama svoje membrane koje su uzrokovane kretnjama membrane aktivnog drajvera osnaži, produbi i potakne bass područje na bržu reakciju kompenzirajući tako, uvjetno rečeno, "lošu stranu" prave zatvorene kutije kod koje zračni tlak nema taj "odušak" pa njegov podtlak i kontratlak čini to područje "tanjim" i sa lošijom ekstenzijom. Ovdje obje membrane rade sinergijski jer se istovremeno ujednačuje i kompenzira tlak zraka u unutrašnjosti kutije pa se na taj način kao kod bass-refleks kutije postiže dublji i jači odziv, s tim da ova, da je tako nazovem "kvazi-zatvorena" ispravlja i onu negativnu osobinu bass-refleks konstrukcija da se u onom tunelskom otvoru bass područje ipak pomalo zamuljava i iskrivljuje gubeći na definiciji, te da ju je teže postaviti u prostoru. Dakle, pasivni radijator praktično objedinjuje dobre osobine prave zatvorene kutije finu definiciju i brzinu odziva sa dobrim osobinama bass-refleks kutija a to su snažan bass odziv i dubina. Vrlo zgodno rješenje koje u konačnici istakne tri osnovne bass karakteristike, dubinu, definiciju i brzinu. Veliki promjer same membrane sa pletenim karbonskim vlaknima aktivnog drajvera od 30cm, te njena krutost i mala masa, omogućuju veliki zračni potisak, brz odziv i odličan slam te vrlo dubok i moćan bass. Naravno, kao i sve na svijetu tamo di imaš pozitivnih strana ima obavezno i pokoja negativna, u ovom slučaju je to da se takva konstrukcija neće lako uklopiti u srednjotonsko područje, pogotovo ne ako ju želimo spojiti sa malo tromijim kalotnim drajverima, upravo iz tog razloga su, između ostalog vjerujem, odabrani planari za srednje. Potpuni pogodak. Ovdje svakako valja napomenuti da je iz istog razloga najvjerojatnije odabran 6dB/okt. lagani bešavni prelaz među drajverima, naravno, za takvo što potrebno je da su drajveri vrlo kvalitetni i da mogu sa lakoćom odraditi i susjedno područje. Još jedna stvar bi u takvoj konstrukciji mogla biti vrlo "zanimljiva" a to je odnos takvog dubokog i brzog basa sa prostorom, odnosno slušaonicom. I tu Brian ima originalno i vrlo pronicljivo rješenje, smislio je način na koji se može pasivna membrana malo otežati, tj. može joj se promjeniti masa, pa tako djelujući na njen odziv (brzinu i pokretljivost) prilagođava se i uštimava cijeli bass odziv u odnosu na prostor i to u finim sitnim koracima i pomacima...lukavo zar ne? Pronicljivi lisac je taj Brian Cheney...hehe... Prilagodbom mase membrane pasivnog radijatora, prilagođavamo cijeli zvučnik prostoriji, ubrzavamo njegov odziv i čistimo definiciju najprije u bass području a odmah zatim indirektno i u srednjotonskom, naravno sukladno s tim i u visokotoskom području, dakle pročišćavamo cijeli spektar. U konačnici, imamo vrlo dinamičan i skladan zvuk po cijelom spektru, koji briljira u reprodukciji zahtjevnih materijala gdje je potreban izvrstan tranzijentni odziv sa minimumom koloracija.
Obzirom da je ovo potonje Brianovo rješenje bass sustava vrlo inovativno i zanimljivo, te da ga autor vrlo uspješno prakticira već 30-tak godina, zatražio sam i dobio dodatno pojašnjenje o čemu se tu zapravo radi od VMPS distributera za Europu, Dubravka Novosela. Evo najzanimljivijeg dijela:

Citat

"Pasivna membrana (PM) jedan je od načina iskorištavanja stražnjeg vala kojeg stvara aktivna membrana, fizikalno najsličnija basrefleksu, no tehnički i zvukom osjetno naprednija. Recimo da PM sviraju najdublji dio spektra pojedinog modela zvučnika, VMPS u raznim modelima koristi PM promjera od 16 do 38 cm, rezonantnih frekvencija od 8 do 12 Hz. Za dobru reprodukciju donje granične frekvencije (16 do 25 Hz), rezonantna frekvencija drivera koji je proizvodi mora biti dvostruko niža. U ovom bas sistemu PM je smještena horizontalno na dnu kutije, zrači u pod, a njeno zračenje dolazi u prostoriju kroz prorez sprijeda na samom dnu kutije (slot-loading). PM je na samom dnu kutije iz dva razloga - blizine prvoj prepreci, podu (radi bolje efikasnosti), te konstantne udaljenosti od prve prepreke (radi lakšeg pozicioniranja zvučnika u prostoriji). Prorez se također ponaša kao niskopropusni filter pa prigušuje sva eventualna "šuškanja" papirne membrane. Zato što nema izmjene zraka iz kutije u prostoriju, ovaj sistem ne proizvodi nikakvo "dahtanje" kao basrefleks pri visokim glasnoćama niskih tonova. PM je u svom središtu opterećena s nešto mekane polimerne mase koja se može skidati ili dodavati u proizvoljno malim koracima. Proizvođač navodi da podešavanje količine mase na PM ugađa cijeli sistem koji tvore osobine pojačala, otpornost izabranog zvučničkog kabela i položaj zvučnika u prostoriji. Podešenje PM zvučno utječe na cijeli spektar, ne samo na bas.

Ovaj originalni bas sistem Briana Cheneya bio je povremeno kopiran od strane drugih proizvođača i ubrzo nakon pojave (najpoznatiji su neki davni Klipsch modeli), no nitko od konkurenata nije ga duže zadržao. Za nj ne postoje egzaktni matematički modeli proračuna, pa je za uspješnu primjenu i dalje nužan dodir konstruktora koji ga je i zamislio."


Završetak citata

Ukupan dojam o samoj izradi i čvrstoći kutije te o korištenim komponentama je vrlo pozitivan, po izradi i kvalitetu upotrijebljenih dijelova vidi se pažljiv i precizan ručni rad na svakom dijelu zvučnika. Inovativna rješenja i mudar odabir drajvera te vrlo precizna mjerenja i izrada čine ovaj zvučnik zaista iznimnim i zanimljivim, a prilagodba slušaonici posebnim u hi-fi svijetu. Što to u praksi znači...hmmm...to znači da je lukavac Brian dio posla (dobar dio) oko pravilne prilagodbe i uštimavanja zvučnika prepustio i nama (ne)sretnicima koji su dobili prigodu zvučnike isprobati doma. Drugim riječima, ovo nije zvučnik za gotovane koji vole zvučnike dofurat, uštekat i nemislit više na njih, neeeee....to nikako, ovo je komad hife za znalce i to strpljive, uporne znalce. Kako se to radi? Krenimo redom...


Ljubav se ne trži niti ne kupuje, ko ljubiti nezna naj nek se ne hapljuje...ili...per aspera...


Čim sam zvučnik dovukao doma i uštekao ga na moj omiljeni Vecteur A-6 izlaz praktično odmah je fino zasvirao, onako kako se to u audiofilskom žargonu voli reći, finim svilenkastim visokima, detaljnim i sočnim srednjim te solidnim, čvrstim, fino definiranim bas područjem, koje seže vrlo duboko, valjda najdublje što sam dosad uopće čuo a da ne mulja niti gubi na attacku ili slamu. Pustio sam zvučnike da sviraju par tjedana, čisto da se naviknem na novi komad opreme, novu količinu detalja, transparenciju i izvrsnu dinamiku kojom RM2 plijeni pozornost. Neko vrijeme dvojio sam dali uopće išta dirati, no...hehe...kako to već biva, mali opaki audiofilski radoznali vražićak mi nije dao mira i krenuh u "popravljanje" već solidnog, odličnog pače. Sa prednje strane zvučnika, skroz pri dnu, nalazi se četvrtasti otvor u koji se može zavući ruka i napipati membrana pasivnog radijatora koja se tu sa donje strane nalazi. Na sredini te membrane u obliku puža nanesena je posebna kit-pasta, nalik plastelinu (eng. putty), nešto između plastelina i blue-taca koja ne stvrdnjava i kojom se može, stavljajući je i oduzimajući, mijenjati masa same membrane. Dakle, skinuh malo tog kita-plastelina sa pasivnog radijatora i udobno se zavalih pustivši ponovo istu stvar sa CD-a...i...ništa posebno se nije dogodilo!?!? Kleknuh pred drugim zvučnikom i tamo također ista procedura, zavukoh ruku u otvor i polako vrhom nokta skinuh malo kita. Opet sjedoh, opet isti CD i...opet nikakva promjena...hmmm...dobro, ajmo dalje, opet naklon ispred zvučnika...malo kita dolje i slušanje...niš...drugi zvučnik...opet niš...e kvragu...sad sam već pomalo ljut na sebe što sam uopće išao išta dirat. Ponovih istu radnju još nekoliko puta opet sa nikakvim rezultatom, pa odlučih napraviti mali tajm-out, onako dan-dva. No, ne izdržah par dana nego već sutra ujutro opet nastavih započeto čeprkanje noktima po onom plastelinu. Otprilike ovako je to izgledalo: "Sagni se i klanjaj, uvuci rukicu unutra, pazi...zvučnik je težak bezmalo 60 kila...hmmm...ak' te pričepi...pronađi (napipaj) sredinu pasivnog drajvera, vrhom nokta na kažiprstu otkini komadićak plastelina (možda gram do dva), sjedni pa slušaj...pa se opet sagni i klanjaj...i tako cijelih pet namaza...pa sutra opet sve ispočetka. Nije lako, bome nije, pucaju križa, koljena žuljaju, obraščići se rumene od navrle krvi, na radiju pjesma "Što je meni ovoooo trebalooooo?!?!" Cijelo vrijeme moja bolja polovica me sa čuđenjem gledala i u nevjerici vrtila glavom, nikako joj nije bilo jasno što to čeprkam noktima i meljam među prstima, kao slučajno bi prošla pored jer mora nešto dohvatit a cijelo vrijeme joj upitnik iznad glave di ću s tim i kakve su to čudnovate aktivnosti?!? Mora da i jesam izgledao pomalo blesavo, ali opet...hm...ni prvi ni zadnji put, pa sam hrabro nastavio skidanje onog plastelina-kita...i...gle čuda, u jednom trenutku mi se učinilo da se čuo pomak u bas području, kao da se još nijansu učvrstio i izdefinirao...eureka...ajmo dalje možda i bude nešto od ovog. Nakon izvjesnog vremena i dvije male loptice (veličine dva veća zrna graška) tog plastelina u rukama učinilo mi se da se bas vraća na "staro" pa sam prekinuo sa skidanjem i vratio malo natrag, opet zanokticu-dvije, u par puta na svaki pasivni radijator. Poslušah. Odlično, to bi bilo otprilike to, bass gotovo savršeno prilagođen sobi. S nevjericom se zagledah u one dvije kuglice plastelina, pa tko bi rekao da tako mala količina skinuta sa tog famoznog pasivnog radijatora može napraviti toliku razliku u prilagodbi bass definicije sobi. Zaista nevjerojatno ali može, sad se cijelo bas područje fino razabire, bass gitara, čelo, tube, orgulje, timpani...sve je na svom mjestu i svaki ton se fino jasno čuje, nema nikakvih stapanja i muljanja, ni u tragovima. Bass bubanj tuče nemilo i moćno trese po grudima, može se i poprilično pojačati a da ne izgubi na definiciji, super. Ostalo je još samo ufino uštimati srednjotonac i visokotonac. To se radi pomoću dva L-pad regulatora na svakom zvučniku. Konstruktor je L-padove odabrao jer se pomoću njih može prilično precizno, pomicanjem po onoj vanjskoj zavojnici mic po mic, praktično u koracima od po 0,05 dB naštimati atenuaciju. Sjetio sam se nekih starih zvučnika koji su imali one famozne nula, -3 i -6 ili čak -12 dB sklopke za atenuaciju, pa ti -3 puno a nula malo, nikako na kraj. Kod L-padova se sjetite starih klavirštimera koji su lagano, "na uho" ugađali svaku žicu sitnim pomacima. Taj posao ide sporo iako ipak malo brže od onog skidanja kita, ali rezultati nakon pažljivog slušanja i uštimavanja su takvi da se razvuče osmijeh od uha do uha kad se posao završi, RM2 bogato nagrađuje trud pročišćenim, preciznim i gotovo savršenim zvukom po cijelom spektru...veliki Allah je napokon zadovoljan onim silnim klanjanjem i nedoumicama i ja sam se napokon mogao baciti na puno ugodniji dio testa a to je slušanje glazbe. No, najprije se počastih jednim Heinekenom, koji je padajući na sušno tlo mog žednog grla, nestao u par milisekundi...šššššš...aaaahhhh...spas u zadnji čas...draaaaga...daj još jednog...
Par testnih CD-ova ubacih čisto da provjerim da nisam nešto propustio, 20 Hz...ima, doduše ne preglasno, nekoliko dB ispod ali ima, 25 Hz već solidno, možda decibel ili dva ispod, već 30 Hz je skroz dobro, nikad to još nisam čuo tako jasno. I tako redom sve do negdje cca 16 kHz gdje moje uho već pokaže svoju godinu proizvodnje. Nigdje (čujnih) rupa, ni najmanjih...izvrsno! Sa RM2 čovjeku postane jasan pojam full-range, doslovce, vrlo malo je zvučnika koji mogu cijeli spektar tako fino linearno odradit. Ajmo dalje, fokus odličan, in i out phase savršeno, rekoh sam sebi ma zaj...sve to, idemo slušat muziku.
Last edited by Roko on Fri Jan 18, 2008 9:52 pm, edited 1 time in total.
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

Stranica 2

Djeco Ivica se zovem, kog nacrtam bude živ...ili slušni test...


Naravno, po mom dobrom starom običaju najprije gitara i to akustična. Miroslav Tadić - Window Mirror. Solo gitara u rukama majstora, profesora gitare. Red klasike, red makedonskog etna, vrhunski obrađeno i odsvirano. Miroslav svira posebnim senzibilitetom i strahovitom tehnikom, virtuozno, njegova gitara priča priče i pjeva pjesme. Da bi se prenio djelić te atmosfere treba autentično donijeti do slušatelja sve one fine harmonike koje prate osnovne tonove zatitrane žice pojačane rezonantnom drvenom kutijom tijela gitare, to RM2 radi gotovo savršeno. Instrument ima pravu veličinu i timbralno točan zvuk, sasvim fino se čuje i osjeća suptilan Miroslavov vibrato, istovremeno nježan i snažan po kojem je poznat nadaleko. Emocije, glazba koja teče, pjesme koje prenešene idu ruku pod ruku sa čistim i jasnim, preciznim zvukom, to je to, gotovo da nema dalje...RM2 je nacrtao gitaru...
Slijedi dobri stari r'n'r...Queen - We were rock you...Bohemian rhapsody...itd...brzi ritam i žestoki gitarski rifovi reproducirani su izuzetno lako i vjerno zahvaljujući u prvom redu odličnim planarima srednjotoncima koji tranzijente odrađuju fantastičnom brzinom, brz i dubok bass upotpuni sliku i ljubitelji rock'n'rolla mogu raspaliti svoje omiljene stvari. Ovaj zvučnik rocks and rolls cijelu sobu, ma što sobu, pače cijeli kat zgrade kad se odvrne pot, uživaju susjedi par katova ispod i iznad. Ni kod najbržih dionica i ritmova ne gubi dah, nema nikakve distorzije i svi fini detalji ostaju. Neznaš jeli ljepše reproducirana gitara Briana Maya, bubnjevi Rogera Taylora, bass gitara Johna Deacona ili Freddijev specifični vokal, uživancija do yaya. Queenovci su zračili posebnom energijom, prenijeti dio te energije u slušaonicu mogu samo ponajbolji zvučnici.
Ako želite istestirati stvarne dosege nekog zvučnka po pitanju dubine i snage reprodukcije trebate imati neki materijal sa fino usnimljenim crkvenim orguljama. Crkvene orgulje u stanju su proizvesti najdublje tonove uopće, njihovi donji registri nedostižni su i nedohvatljivi za veliku većinu zvučnika. Izvukao sam iz police 2 CD-a koje držim gotovo referentnim u toj domeni. Na sustavima koji nemogu ići dovoljno duboko ti snimci djeluju nekako tanko i suzdržano, bez prave energije i nimalo uzbudljivo, ono...mogu se slušati ali se osjeća da nije to to, dok na full-range zvučnicima pogonjenim pravom elektronikom dođu na svoje. Orguljaši koje sam odabrao su Marcel Dupre i Michael Murray.
Marcel Dupre svira orgulje u crkvi Sv. Tome u New Yorku, (Mercury living presence 434 311-2), svira djela Charles-Marie Widora i Cesara Francka, sva svečanost instrumenta, veličina katedrale, nijanse dubokih tonova vrlo vjerno reproducirane, vrlo malo zvučnika je sposobno to uopće reproducirati, RM2 to odradi odlično, sobu orgulje ispune do vrha, moćan i prožimajući zvuk. Michael Murray svira velike crkvene orgulje u Prvoj kongregacijskoj crkvi u Los Angelesu, djela J.S. Bacha, čuvena Toccata i Fuga u D-molu, Concerto br.2 u A-molu, Prelude i Fugu u B-molu i D-duru (label Telarc CD-80088). Odličan snimak i produkcija, ogromne orgulje, velika crkva, predivan involvirajući zvuk. Nisu bez razloga crkvene orgulje prozvane božjim instrumentom, vrlo duboki i snažni tonovi, goleme rezonantne cijevi zvuče svečano i uzvišeno podsjećajući istovremeno slušatelja koliko je mali pred takvom raskošnom božanskom silom. Velike crkvene orgulje što radi svojih iznimno dubokih donjih registara, što radi akustike samog kupolastog crkvenog prostora nisu nimalo lak instrument za reprodukciju, ma koliko se god trudili i kakve god zvučnike i sustav nabavili taj osjećaj punine zvuka u prostoru praktično nemamo šanse proizvesti, ali dobar trosistemac sa velikim bass drajverom ukoliko je fino usklađen sa prostorom i dostojno pogonjen može nam bar djelić te atmosfere isporučiti, po količini i kvalitetu tih "djelića" možemo donekle razvrstati i same zvučnike. RM2 tu se snalazi poprilično dobro, usudio bih se reći možda i ponajbolje od svega što sam dosad imao prigodu poslušati, on kao da mami slušatelja da ga obaspe što zatjevnijim i složenijim materijalom da bi se mogao malo kočoperiti.
Način na koji je RM2 izašao na kraj sa velikim orguljama ponukao me da mu podastrem još malo "zanimljivog" materijala, iz klasične kolekcije naravno.
Jacques Offenbach, francuski kompozitor i čelist iz 19 stoljeća (1819-1880), majstor opereta i komičnih opera volio je komponirati dinamična i živahna glazebna djela za velike simfonijske orkestre. To je radio sa takvom lakoćom da su ga nijemci prozvali francuskim Wagnerom, austrijanci Mozartom. Iako nikad nije stekao ni približnu slavu svojih njemačkih uzora sva djela su mu iznimno slušljiva i uzbudljiva, energična i protkana finom melodijom. Pred kraj svoje karijere komponirao je svojevrstan masterpiece, komičnu operu u tri čina "Les Contes d'Hoffmann" djelo poprilično zahtjevno za reprodukciju. Odabrao sam snimak iz Lyonske Opere, sa Lyonskim opernim zborom i orkestrom dirigira Kent Nagano, a u naslovnim ulogama su Roberto Alagna kao Hofmann i Natalie Dessay kao Olympia (label: Erato). Puno energije, veliki mješoviti zbor, veliki simfonijski orkestar, pjevački zahtjevne solo dionice, gotovo sve što bi čovjek mogao poželjeti na jednom mjestu želeći ispitati neku komponentu, nadasve zvučnik. Odmah na samom početku bilo je jasno da RM2 neće imati nikakvih problema sa reprodukcijom tako zahtjevnog materijala, pozornica je fino posložena i golema, sa nevjerojatnom lakoćom razabiru se svi instumenti, violine slijeva naprijed kao i timpani u pozadini, velike tube desno. Udar velikog timpana u kombinaciji sa odzvonom činele da bi djelovao autentično, zvučnik treba imati veliki i brz bass drajver u kombinaciji sa iznimno brzim i preciznim visokotoncem, inače sve djeluje povučeno i pomalo tanko. Ovdje RM2 svojom sposobnošću da manipulira velikom količinom zraka sa 30cm bass membrane i ribbonskim superbrzim tranzijentnim odzivom praktično nacrta veliki timpan i tu činelu u našoj slušaonici, udar je takav da ako malo preveč odvrneš pot na pojačalu brzo požališ. Natalie Dessay ima lijepi mezzosopran, fine kolorature i vrlo moćan. Pjeva sa posebnim osjećajem za tempo i dramatiku komičnih i tragi komičnih opera, tu se odlično snalazi. Svi fini dramaturški obrati lako se čitaju iz njene interpretacije, fenomenalno, naravno, za "ubrati" te sve fine nijanse u glasu treba imati zvučnike sa finim detaljnim i preciznim srednjotoncima, planari u RM2 ovdje tako fino odrade svoj posao da se zaljubite i u njih i u pjevačicu, odmah i beznadno.
Limeni instrumenti i limena glazba ima i daje svoj poseban euforičan pečat i štih, truba, krilnica, rogovi i tube kad se slušaju dok prolaze ulicom izazovu obavezno pozornost svih koji se zateknu u krugu od stotinjak pa i više metara. Zvuk je neposredan, snažan, svečan i uzbuđujući, zato se i koriste u svečane svrhe, snažno potiču emocije kako radosti tako i tuge pa ih najčešće slušamo na manifestacijama i sprovodima. Svima je dobro znano da takav zvuk limenog instrumenta u slobodnom prostoru nemamo gotovo nikakve šanse pravilno prenijeti preko naših hifi sustava, to uvijek zvuči dosta drugačije, manje euforično i dosta tanko. Onaj pom-po-rom-po-poooom sa tube, koja pokreće golemu količinu zraka strahovitom dinamikom zvuka pojačanog u onoj golemoj rezonantnoj cijevi naši zvučnici jednostavno nemaju šanse odraditi, to nam je svima dobro poznato. Rijetke su i snimke koje adekvatno prenose limenu glazbu u slobodnom prostoru radi izraženog Doppler efekta, a one studijske su opet opterećene raznoraznim odjecima prostora koji se naknadno moraju skidati kod montiranja pa opet djeluju nekako tanko i odmah se čuje da nije to to, dok naknadno dodan "prostor" u masterizaciji pati od nedostatka prirodnosti. Ipak, imam nekoliko snimaka koje bar donekle zvuče autentično, pa ih vrlo rado koristim kod testiranja komponenti jer fino mogu pokazati nedostatke posebno u zvučnicima. Ono što tražim kod zvučnika je, kao i kod reprodukcije velikih crkvenih orgulja, ne potpuna autentičnost koja je nemoguća već bar prividna iluzija sastavljena od dijelića te energije, tako da bar donekle ocrta tu tubu u mojoj slušaonici. Taj test je RM2 sa svojom golemom bass jedinicom, brzim planarima i ribbonima također odradio odlično, najbolje od svega što sam čuo doma i na hi-fi sajmovima ako izuzmemo neke ekstravagantne i goleme konstrukcije kao što je Avantgarde Duo Grosso napr.
Sad sam već bio poprilično siguran u to da je RM2 zaista izniman i vrlo svestran zvučnik, svojom sposobnošću da odradi gotovo sa lakoćom i najzahtjevnije materijale, iscrtavajući pritom velikom preciznošću instrumente i performere u mojoj slušaonici kao da se igra glazbenim kistom, on jednostavno mami na slušanje, traži nove i nove izazove. Počeo sam ubacivati CD za CD-om, malo jazza u obliku Wolfgang Puschnig - Chants (label: Quinton), ovdje RM2 fino pokaže svoje prekrasno srednjotonsko područje, sočan i moćan zvuk alto saksofona pravilnog timbra i veličine, također flaute koja je vrlo zahtjevna za reprodukciju, vibrafon Woody Shabate i ksilofon Laurinha Bandeire djeluju vrlo autentično, jasno i čisto. Album također ima odlično usnimljene bubnjeve Reinharta Winklera, double bass Achima Tanga i fini volkal Linde Sharrock, sve odlično odrađeno, RM2 ne gubi snagu ni preciznost bez obzira na dinamička opterećenja, uspijevajući pritom zadržati finu melodioznost, glazbenu teksturu i šarm materijala. Ovdje sam upotrijebio i jedan od svojih omiljenih trikova, naime, rado sustav osim iz pozicije tzv. sweet spota testiram i iz pozicije koju zovem testom druge sobe. Ako je sve korektno odrađeno, kad stojite ili sjedite u sobi do slušaonice zvuk koji dolazi iz slušaonice mora imati gotovo sve karakteristike onog u slušaonici sa tim da je, naravno, nemoguće ocrtati stage i imati stereo sliku odnosno separaciju. Dakle, kao kad stojite u predvorju velike koncertne dvorane za vrijeme koncerta ili u hodniku nekog jazz lokala dok unutra solira saksofonist, pa vas taj zvuk mami da uđete unutra. E sad zamislite da uđete unutra i da skužite da to nije "živi" saksofon već zvuk vjerno reproduciran sa stereo sustava, to je taj test i to RM2 radi samo tako. Kad je nešto dobro i vjerno reproducirano onda to "čujete" i kroz poluzatvorena vrata i poželite biti unutra, a kad nije onda vas ni ne vuče. Kad ubacite u player CD neke pjevačice osebujnog glasa i fine tehnike poput Jennifer Warnes, ovaj zvučnik taj "test druge sobe" odradi tako da već prilazeći slušaoni poželite malo popričati sa pjevačicom. Odličan, sjedi pet.
Pau (Pablo) Casals, čuveni katalonski čelist poznat po emotivnim i uzbuđujućim izvedbama Bachovih i Beethovenovih sonata mi je jedan od najdražih violončelista. Imam njegov komplet Beethovenovih sonata za čelo, moj omiljeni CD, obiluje energijom, sjajnim Pablovim performansom koji fantastično uvuče slušatelja u glazbu. Na RM2 čuje se svaki, najsitniji detalj, od Pablovih uzdaha, energičnih poteza gudalom, do finog glissanda prstima po žici. Strahovita rezolucija na ovim zvučnicima slušatelju daje jedinstven dojam da naprosto osjeća drvo u instrumentu, čelo ima pravu veličinu i savršen timbar, užitak je potpun. Također, do izražaja je došao odličan fokus i koherencija zvuka. Ovdje glavninu posla odrađuju magnetostatski planari, brzi i precizni, dovoljno detaljni da mogu odraditi sve one fine nijanse zvuka ovog prekrasnog instrumenta. Uživao sam u reprodukciji kao nikad do sad. Violončelo i umjetnik nisu bili samo nacrtani, bila im je podarena prava energija i životnost. Izvrsno.
Soundtrack iz čuvene otkačene i pomalo morbidne serije Twin Peaks, Davida Lincha, koji je majstorski odradio Angelo Badalamenti svima nam je, vjerujem, dugo ostao u "uhu". Linch voli i cijeni dobru glazbu to je dokazao i pokazao nizom svojih filmova uključujući i "Plavi Baršun", čiji laitmotiv (by Bernie Wayne i Lee Morris) obilježava i daje pečat cijeloj epohi u filmskoj glazbenoj produkciji. Badalamenti voli fine melodiozne duge pasaže i vrlo dubok okrugao i moćan bass, na prosječnim zvučnicima taj štimung je dobar ali ne zaokuplja posebnu pozornost, dok na zvučnicima poput RM2 taj zvuk kao da dobije novu dimenziju, bass dolazi duboko iznutra i od ispod, osjetiš ga najprije na stopalima pa te prožme prema gore brzinom munje, fantastično. Cijela glazbena podloga odjednom trodimenzionalno ispuni postor i slušatelja ponese negdje u mračan, novi svijet. Twin Peaks nema sumnje. Tek sa ovakvom reprodukcijom čovjek shvati što je Angelo želio postići. Ovom zvučniku taj ugođaj je gotovo "peace of cake", to nježan i snažan istodobno a u stvari vrlo precizan, njemu stoji kao saliveno.
Nakon ovog zanimljivog soundtracka bilo je jasno da će sa svakim materijalom RM2 izaći na kraj bez ikakvih problema, sve što mu staviš u zadatak reproducira vjerno i autentično, ne bira glazbu ni zvučni materijal, sve mu "leži" i sve crta lakim potezima. Sve nacrtano oživi.
Na samom kraju testa poželio sam čuti još jednom malo rock'n'rolla, budući da mi je način na koji RM2 roka (doslovce rooooka) bio prvo početno oduševljenje. Stavih Metallicu. Nije taj trash-metal meni toliko zanimljiv niti sam neki fan ali mora im se priznati stanovita energija, dobar vokal (za trash naravno), svojevrsna karizma i nekoliko vrlo vrlo uspjelih komada. Iskreno, navio sam to samo da čujem kako James Hetfield reve, a reve definitivno, duboko iz utrobe...aarrrgghhh. Nacrtao ga je RM2 onak ružnog, k'o rukom. Gitara Kirka Hammetta djeluje živo, ječi, plače, vrišti, ujeda.



Huh, sad mi već bride prsti...ili pred kraj...

Trostazni zvučnici nisu nimalo laki za osmišljavanje i izradu a još manje za usklađivanje. Za pogoditi pravu mjeru i fino izbalansirati cijeli zvučnik trebaju godine iskustva i mukotrpnog rada, razmišljanja i isprobavanja, pazeći na svaki pa i najmanji detalj. Sve, ama baš sve od ideje, nacrta, izrade i mjerenja do gotovog zvučnika mora se obaviti ultra precizno, to nije posao za šegrta-učenika, to je majstorski posao. Nek se potkrade greškica i cijeli trud može propasti, trostazni zvučnici jednostavno ne opraštaju. No, kad se uspije u tome rezultat može oduševiti i otvoriti nove horizonte u visokovjernoj reprodukciji, postaviti nove standarde. Upravo to ovaj zvučnik daje do znanja, zvukom, ne izgledom niti cijenom, nego baš zvukom.

Malo upozorenje, ima jedan problem sa ovako visokorezolutnim, transparentnim full-range monitorskim zvučnicima sa ekstremno niskim nivoom koloracija, to je da su bezuvjetno neutralni i nemilosrdni. U praksi to znači da će svaki materijal reproduciran na njima biti upravo onakav kakav je usnimljen, produciran i zapisan na mediju, zvučnik će otkriti sve detalje zapisane na snimci, pa i one koje možda nebiste željeli čuti, po principu tražili ste-gledajte, pardon...slušajte...mene nije briga hoće li vam se to svidjeti ili ne. Ista stvar je i sa možebitnom problematičnom komponentom negdje u sustavu, sve to bude izašlo van na vidjelo. Evo jednog primjera, naime, posjedujem neke snimke gdje se naknadno, masterizirajući, odsjeklo napr. bass područje na nekih 60Hz (ovo je česta pojava i nije ništa čudno, mnogi ljudi bi se iznenadili kad bi znali da im je većina CD-materijala tako obrađena), no, to se uradilo prilično šlampavo i parcijalno pa su ostali neki djelovi oko 25-30 Hz i to se na snimci fino čuje, na zvučnicima kojima je 30 Hz na -6, -12 ili čak -18 dB (ili koji uopće nemaju te frekve, a to je poprilično puno raznih kutija) to se uopće neće čuti i sve OK, no na RM2 to se jasno čuje i smeta samoj snimci. Što se samih komponenti tiče, naravno, ovakav trostazni zvučnik voli i traži kvalitetan amp, treba moći sve to "gurati" i kontrolirati, a poželjan je i precizan izvor za potpun ugođaj. Primjetio sam jednu zanimljivu stvar, a to je da nije posebno osjetljiv na zvučničke žice, neke sitne, ali zaista sitne nijanse u promjeni zvuka su moguće ali tako beznačajno da čvrsto vjerujem, nikoga neće smetati. To je odlična osobina koja na izvjestan način smanjuje budućem vlasniku taj problem na minimum, ako imate dobar izvor i amp, zvučnik će dobro raditi i sa, maltene, da tako kažem, žnjorom od pegle. Naravno da karikiram, ali nikako bez uporišta, dapače. Dobro, pitate se, a u čemu je onda fora? Odgovor jest i nije jednostavan. Fora je, naravno, natjerati zvučnik da surađuje sa prostorom u kojem se sluša umjesto da se bori s njim.

Kako završiti ovu priču a da ne pretjeram...ili zaključak...

Na kraju, VMPS RM2 nikako nije lifestyle zvučnik iz mondenih časopisa koji će uresiti vaš dom modernim ekstravagantnim dizajnom, niti će izazvati zapanjene poglede ni zavist vaših susjeda i prijatelja, naročito neće "oduševiti" vašu bolju polovicu koja bude definitivno brundala i kvocala danima nakon što to kutijasto čudo uđe u kuću. Ali, onog trenutka kad, duboko zavaljeni u udobni naslonjač pritisnete "play" na daljinskom, dali ste zvučniku kist u ruku i RM2 će praktično početi slikati predivne i precizne glazbene slike ispred vas. On sam će nestati već pri prvim taktovima i potezima njegovog kista, ostat će samo glazba...glazba koja je živa i vjerna, gotovo hiper-vjerna i realna poput slika majstora hiperrealizma koje razbijaju granicu između fotografije i rukom oslikanog platna. Na gotovo identičan način, čistim i vjernim potezima majstora RM2 razbija granicu između glazbe uživo i iluzije zvučne slike reproducirane u našoj slušaonici.




Set-up:

GamuT CD1 MkII, CD player
Vecteur P-6 Preamp i A-6 izlaz
DIY srebreni XLR i DIY Moxtone Lab "Tam-an" RCA interkonekt
DIY srebreni zvučnički kabel


Korišteni glazbeni materijali:

Miroslav Tadić - Window Mirror (label: M.A. Recordings)
Queen - Greatest hits (label: Hollywood rec.)
Marcel Dupre plays organ in St. Thomas Church NY, (Mercury living presence 434 311-2)
Michael Murray plays organ in The First Congregational Church in Los Angeles (label Telarc CD-80088)
Jacques Offenbach, komična opera Les Contes d'Hoffmann, (label: Erato)
Empire Brass Quintet: Passage 138 B.C. - A.D. 1611 (label: Telarc)
Wolfgang Puschnig - Chants (label: Quinton)
Jennifer Warnes: The Well (label: Sin-Drome Records)
Pablo Casals: Beethoven, Complete Cello Sonatas (label: Sony)
Angelo Badalamenti: Twin Peaks soundtrack
Metallica





Tehničke karakteristike:

3-stazni zvučnik sa skretnicom prvog i drugog reda
30 cm bass drajver sa membranom od pletenih karbonskih vlakana plus 30 cm pasivni radijator sa papirnom membranom
dva srednjotonska planara magnetostatskog ustroja, push-pull sa neodimskim magnetima
ribbonski visokotonac, push-pull sa neodimskim magnetom
Frekvencijski opseg: 22Hz-25kHz (-2dB na 22Hz)
Osjetljivost: 91 dB /1 W /1 metar
Rezne frekvencije: 280 Hz i 6,9 kHz (6 i 12dB)
Dimenzije: 114cm visina, 38cm širina, 43cm dužina
Nominalna impedanca: 4 Ohma (3,6 Ohma min.- 6 Ohma max.)
Kabinet: 2,5cm MDF plus 2,5cm hrastovina izvana
Težina: 55 kg




Prednosti: visoka rezolucija, čist i jasan zvuk, neutralan, izvrsna dinamika, pokriva cijeli spektar, hand-made precizna izrada
Mane: ništa posebno, eventualno izgled, stvar ukusa






Cijena kod EU zastupnika, bruto oko 24500 kn sa PDV-om i troškovima dostave iz USA. (par zvučnika)


Dobavljač:

VMPS Europe
Phone: +385 47 600 888
FAX: +385 47 600 889
e-mail: mailto:?subject=&body=
Adresa:
Ozone, V. Bogovica 10
47000 Karlovac



Slike: http://www.vmpseurope.com/pics/RM2fst.jpg
http://www.vmpseurope.com/pics/RM2-dark-chocolate-in-room.jpg

Image
Last edited by Roko on Sat Jan 19, 2008 11:28 am, edited 1 time in total.
User avatar
Darac
Registered User
Registered User
Posts: 3063
Joined: Fri Mar 03, 2006 3:09 pm
Location: Zagreb-Zapruđe

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Darac »

Nice Roko !
No šta je s Dali zvučnicima ?
Da li su još kod tebe, ili će možda poslužiti kao mini-kaić:lol:
Ribbon speakers&subwoofers-Nothing else since "77" www.vmpseurope.com
Glavni kum svih audiofila
User avatar
Schultz
Registered User
Registered User
Posts: 2479
Joined: Fri Feb 10, 2006 1:20 pm
Location: Sušak, Rijeka
Contact:

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Schultz »

Ej, svaka čast na zvučnicima ali žena bi mi kichmu slomila da joj to u dnevni boravak stavim.....jaoooooo

WAF = 0, ako ne i ispod nule.........:D:D:D:D

Vjerujem da sviraju odlično... Morati ću nekakav jednosobni stan, garsonjeru ili slično da si kupim pa da uguram tamo jedne ovakve...:D:D:D:D
Malvazijski tigar
User avatar
Darac
Registered User
Registered User
Posts: 3063
Joined: Fri Mar 03, 2006 3:09 pm
Location: Zagreb-Zapruđe

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Darac »

Pogledaj dimenzije, nisu to gromade.
Ribbon speakers&subwoofers-Nothing else since "77" www.vmpseurope.com
Glavni kum svih audiofila
User avatar
Schultz
Registered User
Registered User
Posts: 2479
Joined: Fri Feb 10, 2006 1:20 pm
Location: Sušak, Rijeka
Contact:

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Schultz »

Ja imam AE i neki dan sam ih mjestio napred - nazad po sobi pa me je mrko gledala.....:vamp::vamp::vamp:

Što bi tek bilo sa ovima...:bangin::bash:
Malvazijski tigar
mocart
Registered User
Registered User
Posts: 2399
Joined: Sun Jun 04, 2006 6:05 pm
Location: Požega

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by mocart »

Uvjerenja sam bio da je dimenzija visine veca ali vidim da ipak nije...
Last edited by mocart on Mon Jan 21, 2008 7:14 pm, edited 1 time in total.
__̴ı̴̴̡̡̡ ̡͌l̡̡̡ ̡͌l̡*̡̡ ̴̡ı̴̴̡ ̡̡͡|̲̲̲͡͡͡ ̲▫̲͡ ̲̲̲͡͡π̲̲͡͡ ̲̲͡▫̲̲͡͡ ̲|̡̡̡ ̡ ̴̡ı̴̡̡ ̡͌l̡̡̡̡
User avatar
Darac
Registered User
Registered User
Posts: 3063
Joined: Fri Mar 03, 2006 3:09 pm
Location: Zagreb-Zapruđe

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Darac »

Slika može prevariti ! Kad se samo sjetim kada smo S@ki i ja dofurali doma RM30, pa pogled moje Snježane-uffffffffffff
Last edited by Darac on Mon Jan 21, 2008 7:18 pm, edited 1 time in total.
Ribbon speakers&subwoofers-Nothing else since "77" www.vmpseurope.com
Glavni kum svih audiofila
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

[QUOTE=Darac;211400]Nice Roko !
No šta je s Dali zvučnicima ?
Da li su još kod tebe, ili će možda poslužiti kao mini-kaić:lol:[/QUOTE]


Daliji su ostali u HT sustavu...to su moji ljubimci i uvijek im nađem posla...:msn-wink:
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

[QUOTE=Schultz;211422]Ej, svaka čast na zvučnicima ali žena bi mi kichmu slomila da joj to u dnevni boravak stavim.....jaoooooo

WAF = 0, ako ne i ispod nule.........:D:D:D:D

[/QUOTE]

hehe...pričaj mi malo o tome...:laugh::laugh::laugh::laugh::laugh:

ali zato kad zasviraju...:jawdrop:hi:gh...znaš ona stara reklama za Laško pivo kad ga žena usisava usisivačem a on drven..."jako dobro pivo"...:lol::lol:
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

[QUOTE=mocart;211477]Uvjerenja sam bio da je dimenzija visine veca ali vidim da ipak nije...[/QUOTE]


i meni su se kod Dubravka u Karlovcu u njegovoj slušaonici učinili manjima nego jesu, u velikom prostoru (cca 40-tak m2) se ne čine krupnima, ali u mom dnevnom boravku od nekih 23 m2 (plus trpezarijski i kuhinjski dio još cca 18 m2) izgledaju puno veći...u stvari to je tipičan američki zvučnik za one njihove velike sobe...

Image
Last edited by Roko on Tue Jan 22, 2008 12:30 am, edited 1 time in total.
G@RO
Registered User
Registered User
Posts: 1989
Joined: Tue Sep 12, 2006 1:17 am
Location: Zagreb, Gornji Stupnik
Contact:

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by G@RO »

Lijep boravak...
Pozdrav!
G@RO
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

[QUOTE=G@RO;211538]Lijep boravak...[/QUOTE]

to je slikica sa VMPS stranice...u tom crnom finišu su se fino uklopili u takav ambijent...
Roko

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by Roko »

[QUOTE=Schultz;211476]

Ja imam AE

[/QUOTE]

Koje AE zvučnike imaš ako se smije znat?
User avatar
terrordrome
Registered User
Registered User
Posts: 9157
Joined: Thu Dec 28, 2006 10:40 pm
Location: Rijeka

VMPS Ribbon Monitor 2 recenzija

Post by terrordrome »

Sve je to lijepo, ne sumnjam da sviraju odlično, ali za prosječni hrvatski džep ovo je BIG NO! Nažalost, kao i većina dobrih stvari...:censored:
BTW, odlična recenzija, možda mrvu preopširna za širi krug ljudi ali za malo "zagrijanije" dobar uvid u to što zvučnici nude!
Zvučnici su svojevrsna egzotika, koliko me sjećanje služi, jedan naš kolega ovdje je i ponosni vlasnik jednog modela VPMS-a! :notworthy:
Post Reply

Return to “Recenzije uređaja”